Kad se emocija pretoči u posao, a događaj u priču – nastaje Vanavi Experience.
Za Ivu Vavan, osnivačicu brenda koji spaja ljude, brendove i zajednice, posao nije samo organizacija događaja. To je umjetnost stvaranja doživljaja koji ostaju u sjećanju.
Vjerujem da svaki događaj ima svoj ritam, ton i emociju, a moj zadatak je da ih povežem u cjelinu koja se pamti.
Od ideje do iskustva koje povezuje
U svijetu turizma i event managementa Iva je više od dvadeset godina. Radila je, učila, stvarala i u jednom trenutku osjetila da želi nešto svoje.
Trebalo mi je dugo da se ohrabrim i krenem sama. Ideja je dugo tinjala, ali tek kad sam osjetila da želim nešto vlastito, nastala je Vanavi. Sve je počelo iz ljubavi prema ljudima, doživljajima i stvaranju atmosfere koja spaja. Moj prvi projekt bio je mali, ali s velikim srcem. Od tada se sve kotrlja, poput niza malih uspjeha koji vode prema većem cilju.”
Vanavi Experience danas potpisuje događaje koji imaju „ono nešto“ – energiju, emociju i priču.
Njezin svijet čine pozornice, dvorane, ulice i trgovi, mjesta na kojima se emocija pretvara u događaj, a događaj u doživljaj. Od poslovnih konferencija do kulturnih manifestacija, svaki projekt nosi prepoznatljiv Vanavi pečat, toplinu, profesionalnost i detalj koji ostaje u sjećanju. Poseban segment čine konceptualna događanja po mjeri klijenta, gdje je svaka ideja osmišljena, vođena i realizirana do najsitnijeg detalja.
Kad osjetim energiju publike i trenutka, znam da radim ono što volim.
Dva svijeta pod jednim brendom
Kroz godine iskustva, Iva je razvila i Vanavi KIDS, brend koji okuplja dječje manifestacije, interaktivne šetnje, radionice, potrage te animacije na vjenčanjima i svečanostima. Taj je segment, kaže, stvoren iz želje da djeci ponudi kvalitetan, edukativan i zabavan sadržaj, a roditeljima trenutke bezbrižnosti i zajedništva.
Kroz Vanavi KIDS želim djeci stvoriti svijet mašte, a odraslima prostor da uživaju u trenutku. To su male stvari koje znače puno.
Za Ivu, Vanavi Experience i Vanavi KIDS dva su svijeta koja se preklapaju u istoj misiji, odnosno stvaranju doživljaja koji povezuju.
Vanavi potpisuje i brojne druge projekte koji spajaju ljude, ideje i emocije. Tu su Miss Business, program koji povezuje poduzetnice iz cijele Hrvatske, TEEN Tok, parlaonica kroz koju adolescenti uče o samopouzdanju i komunikaciji, te Mentorski program “A vi ste?”, kroz koji mladi stvaraju vlastiti portfolio i uče kako se predstaviti svijetu.
Svaki projekt za mene je nova razina, novi ‘level’. Kad pogledam iza sebe, kao da prolazim kroz tunel svog života i kad god bih skrenula u neki manji prolaz, neka bi me „centrifuga“ vratila natrag na glavnu cijev. I tako, level po level, naprijed.
Podrška na putu od Startupa do Porina
Iva svoj poduzetnički put opisuje kao proces koji se gradi „korak po korak“. Prvi ozbiljniji je napravila u Startup inkubatoru Grada Rijeke, gdje je, kao dio 14. generacije, svoje ideje naučila pretvoriti u strukturirani plan.
Kao i svatko tko kreće u nešto svoje, imala sam ideju, ali ne i sve poveznice i redoslijed prioriteta. Startup inkubator mi je pomogao da sve posložim u glavi. Naučila sam kako postaviti ciljeve, sagledati posao šire i razmišljati kao poduzetnica.
Nakon iskustva u Startupu, nastavila je svoj razvoj kroz virtualnu inkubaciju Porina, gdje i danas gradi mrežu suradnji, povezuje projekte i razvija brend.
Porin mi omogućuje podršku, savjete i kontinuitet. Lijep je osjećaj znati da imaš okruženje koje te razumije, potiče i vjeruje u tvoj put.
Lekcija s pozornice
Na pitanje što bi poručila onima koji tek razmišljaju o pokretanju vlastitog posla, Iva iskreno odgovara:
Ne sramite se pitati. I ne očekujte da će svaki dan biti savršen ili po planu. Poduzetništvo je vijugavi tobogan emocija, od uzbuđenja i ponosa do umora i sumnje. Ali ako vjerujete u ono što radite, ako volite svoj posao i ljude s kojima radite, svaki uspon i pad ima smisla.
Želiš i ti svoju priču izgraditi uz podršku inkubatora?
Za mnoge, pokretanje vlastitog posla znači napuštanje sigurnosti. Za Gabrijela Perolija, to je bio način da ostane vjeran sebi.
Diplomirani inženjer građevinarstva, s godinama iskustva u stabilnoj i uspješnoj tvrtki, mogao je mirno graditi karijeru. Imao je znanje, iskustvo i sigurnu poziciju, ali i osjećaj da stoji u mjestu.
Komfor je najveći neprijatelj razvoja. Meni osobno, to je nelagoda. Kad postaneš dio sustava koji te drži u sigurnosti, prestaneš rasti.
Odrastao u obitelji poduzetnika, Gabrijel je odmalena naučio da egzistencija ovisi o vlastitom trudu i rezultatima. Ideja da netko drugi određuje granice njegova uspjeha bila mu je strana. Zato, kada se 2020. godine svijet usporio, on je odlučio ubrzati. Bez detaljnog plana, ali s jasnim osjećajem smjera, napustio je siguran posao i zakoračio u nepoznato.
Bila je to godina korone, možda najnezahvalniji trenutak za nove početke. Ali osjetio sam da u tom trenutku moram povući potez, dati otkaz i staviti sebe u potpuno nestabilan položaj iz kojeg će se iskristalizirati sljedeći koraci. I tako je i bilo.
U vrijeme kada su se mnogi zatvarali u svoje sigurne zone, on je otvorio obrt. Prvi klijenti, malo posla, mnogo planova i jasna odluka da ne ostane mali. Od prvog dana projekt je imao ime i identitet – Constigo grupa. Zvučalo je ambiciozno. Brendirati se kao grupa kad iza te priče stoji samo jedan čovjek. No za Gabrijela je to bio podsjetnik gdje želi doći.
Gradnja bez nacrta, ali s vizijom
Gabrijel nije gradio Constigo prema tuđim obrascima. Njegov poslovni put nije imao klasičan nacrt, ali imao je smjer i svrhu. U svakom smislu, to je bio projekt rasta iznutra prema van, osobni koliko i profesionalni.
Ali shvatio je da će zadane ciljeve vrlo teško doseći sam. Pridružio mu se partner s kojim je već dijelio privatno povjerenje, a uskoro i poslovnu ambiciju. Krenuli su bez kapitala, ali s idejom koja je imala smisla. Htjeli su stvoriti integrirani sustav u građevinarstvu i prometu nekretninama koji će smanjiti fragmentiranost tržišta.
Danas Constigo djeluje kroz tri pravne osobe, sa sjedištima u Rijeci i Zadru. Pokrivaju cijeli priobalni pojas, od Istre do Dalmacije. U timu su inženjeri različitih tehničkih struka, licencirani stručnjaci za promet i razvoj nekretnina te stručnjaci za marketing i promociju.
Naš cilj nikad nije bio biti ‘još jedna građevinska firma’. Htjeli smo spojiti sve što projekt čini mogućim, od ideje i dokumentacije do realizacije i promocije. To nas čini drugačijima.
Inkubator kao točka spajanja
Kao Zadranin s poznanstvima s fakulteta i studentskih poslova, Gabrijel nije tražio samo prostor, već i kontekst. Trebalo mu je mjesto gdje će moći umrežiti znanje, iskustvo i nove kontakte. Tada je u priču ušao naš Poduzetnički inkubator za uslužne djelatnosti Torpedo.
Osim prostora, inkubator ti daje osjećaj da nisi sam. Imaš s kim razmijeniti ideju, pitati savjet, usporediti iskustvo. To je neprocjenjivo.
Kroz inkubatorsko razdoblje Constigo je rastao ubrzano. Od početne ideje, grupa je prerasla u suvremeni sustav s vlastitim investicijskim portfeljem, a danas sudjeluje i u realizaciji velikih gradskih projekata, među kojima je i novi terminal Žabica.
Mi smo sada u završnoj fazi procesa postinkubacije i kad pogledam unatrag, vidim da je to bio nevjerojatan put. Porin je dobro zamišljena priča. Za nas je bio i podrška i odskočna daska.
Novi ciklus – gradnja koja traje
Constigo je došao do punog oblika kojeg je Gabrijel zamislio na početku svog poslovnog puta. Grupa se sastoji od tri pravne osobe, od kojih svaka djeluje u svom užem području, a zajedno čine cijeli spektar usluga.
Tu je već i vlastiti portfelj nekretninskih investicija na čijem se razvoju intenzivno radi, kao i investicija raznih domaćih i inozemnih investitora. Trenutačno je fokus na investicijskom ciklusu i pripremi projektne dokumentacije za EU fondove.
No, tu ne staju. Razvili su i Modeko, vlastiti brend modularnih zidnih sustava koji omogućuje bržu, kvalitetniju i održiviju gradnju. U razvoj su uložili mnogo vremena i resursa, ali veseli ih realizacija takvih projekata i u budućnosti.
Modeko je naš odgovor na pitanje kako graditi pametnije. Manje resursa, više učinkovitosti, bolja kontrola procesa. To je budućnost graditeljstva.
Lekcija s terena
Na pitanje što bi poručio onima koji tek razmišljaju o poduzetništvu, Gabrijel odgovara bez zadrške:
Stavljajte sebe konstantno izvan zove komfora. Samo iz te situacije proizlazi razvoj. Znoj i stres zbog svjesnosti o nelagodnoj situaciji u kojoj se nalazite donosi rezultat. To je ono što ja sebi svjesno radim.
Želiš i ti svoju priču izgraditi uz podršku inkubatora?
Kad u nekoj priči spojite 30 godina stručnog iskustva, želju za inovacijom i jasnu viziju dobit ćete tvrtku poput Vulpesa.
Tim koji stoji iza ovog poduzeća godinama je radio u HVAC industriji, no u jednom su trenutku odlučili razviti vlastito rješenje – inteligentni ekosustav za kontrolu kvalitete zraka, grijanja i hlađenja, ventilacije s povratom topline (HRV) i snažnog UV-C pročišćavanja zraka prilagođen modernim potrebama stanovanja i rada.
Htjeli smo stvoriti platformu koja će ujediniti sve ključne funkcije – kontrolu kvalitete zraka, regulaciju temperature i potrošnje tople vode i učiniti prostore sigurnijima i zdravijima za korisnike.
Vulpes proizvodi i razdjelnike (manifold) za sustave grijanja vode i sustave za kontrolu grijanja na bazi proizvodnje. Njihov sustav omogućuje praćenje i kontrolu temperature, tople vode i razine kvalitete zraka u neograničenom broju zona unutar zgrade putem pametne aplikacije.
Od ideje do EU certifikata
Motivacija im je bila stvoriti pametnu platformu koja objedinjuje kontrolu kvalitete zraka, temperature i tople vode, čineći zgrade sigurnijima i zdravijima za stanare.
Prvi korak bio je izazovan: razvoj sustava i uređaja koji će zadovoljiti visoke EU standarde kvalitete i energetske učinkovitosti. Paralelno s razvojem softverskih i hardverskih komponenti, radili su na testiranju, istraživanju i certifikaciji, a to je zahtijevalo i značajna ulaganja. Također, uvođenje novih tehnologija na tržište uvijek nosi izazove u edukaciji korisnika i prihvaćanju novih rješenja.
Razvoj nikada ne prestaje. Danas smo već u fazi certificiranja dodatnih proizvoda i širenja ponude.
Uspješna postinkubacija te širenje na Irsku i SAD
Vulpes je korisnik inkubatora za proizvodne djelatnosti na odlasku, gdje je u okviru postinkubacijskog programa imao podršku u organizaciji proizvodnog procesa, od prostora do tehničkih smjernica.
Inkubator nam je pomogao u organiziranju proizvodnje, što nam je omogućilo stabilniji rast i fokus na izvozna tržišta.
Uspjesi uključuju:
razvoj vlastite tehnologije za UV-C dezinfekciju zraka, potvrđene po standardu EN 13098,
sufinanciranje tri EU projekta,
stabilnu izvoznu strategiju i rast kroz inovacije.
Danas, Vulpes nastavlja poslovanje s jasnim ciljem – daljnje jačanje prisutnosti na inozemnim tržištima. Njihovi uređaji se već prodaju u Irskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, a u pripremi su i prvi plasmani na američko tržište.
Poruka budućim poduzetnicima?
Ne odustajte. Put je zahtjevan, ali ako vjerujete u svoje rješenje i ne bojite se izazova, rezultati će doći.
Vulpes je primjer kako se (post)inkubacija ne mjeri samo brojem dana provedenih u prostoru, nego konkretnim rezultatima – proizvodom, tržištem i jasnom vizijom.
Njihova priča tek ulazi u novu fazu i s ponosom je dijelimo kao primjer uspješne postinkubacije.
Želiš i ti svoju priču izgraditi uz podršku inkubatora?
Promjena se ne događa kad dobijemo još jedan savjet. Događa se kad stanemo, osluhnemo i zajedno pokušamo nešto drugačije.
Upoznajte Tanju Kalčić, poduzetnicu koja ne nudi gotova rješenja, nego prostor za razmišljanje. Njezina specijalnost je akcijsko učenje – metoda koja potiče suradnju, refleksiju i rješavanje stvarnih izazova bez gotovih rješenja. Svoj rad bazira na stvaranju prostora u kojem ljudi slušaju jedni druge, postavljaju prava pitanja i zajedno dolaze do konkretnih koraka.
Moje profesionalne uloge mijenjaju se ovisno o kontekstu – nekad sam savjetnica, nekad facilitatorica, edukatorica ili istraživačica, ali ono što je uvijek prisutno je fokus na promjenu, suradnju i učenje. Vjerujem u vrijednost slušanja koje nije površno, nego stvarno.
Radila sam na raznim projektima i s raznim organizacijama u zemlji i inozemstvu, a tijekom Covida odlučila sam se za samostalni rad, kako bih svoj posao uskladila s osobnim vrijednostima i obiteljskim životom. Danas surađujem s organizacijama iz poslovnog sektora, kulture, obrazovanja i javnih sustava, koristeći različite metode s naglaskom na akcijsko učenje, posebno u poslovnom kontekstu.
Što je to akcijsko učenje i kako ga koristiš u svome radu?
Radi se o metodi koja se koristi već desetljećima. Razvila se u Velikoj Britaniji 1940-ih, a danas je primjenjuju brojne velike organizacije poputBBC‑a, Siemensa, IBM‑a i britanskeNacionalne zdravstvene službe u cilju rješavanja stvarnih timskih izazova kroz učenje i suradnju.
To nije coaching, nije ni trening.
Akcijsko učenje je metoda u kojoj sudionici ne nude jedni drugima savjete, već postavljaju pitanja. Voditelj procesa prati dinamiku, čini prostor sigurnim i potiče usmjereno slušanje. Ključan trenutak često je onaj kad netko izgovori: „Zapravo, sad mi je jasnije što trebam napraviti.“
Koristim ovu metodu u radu s timovima i organizacijama koje žele napraviti pomak ali ne tako da im se kaže što da rade, nego da sami dođu do rješenja.
Kako izgleda jedna sesija akcijskog učenja u praksi?
Sesije akcijskog učenja imaju jasnu strukturu, ali nisu krute. Važno je da proces bude fokusiran, ali fleksibilan. Grupu obično čini četiri do sedam sudionika, a svaki susret posvećen je jednom stvarnom izazovu koji netko iz grupe donosi iz vlastitog iskustva.
Nema prezentacija. Nema teorije. Sve se događa u realnom vremenu. Ključno je to što sudionici postavljaju pitanja koja osobi pomažu da sama razjasni situaciju i pronađe konkretno rješenje, primjenjivo odmah, do sljedećeg susreta.
Kroz proces se razvijaju komunikacijske i organizacijske vještine, uči se aktivno slušati, a rezultati su konkretni – kao tim smo donijeli plan djelovanja za rješavanje odabranog izazova. Zanimljivo je koliko postavljanje “pravih” pitanja utječe na tijek razgovora, raspoloženje sugovornika, donesene zaključke i koliko smo kao tim bili povezaniji i efikasniji u rješavanju problema uz primjenu metode akcijskog učenja. – polaznica T. G.
Moja uloga je da vodim proces, osiguram siguran i fokusiran prostor, pratim ritam i dinamiku grupe i podržim sudionike da zaista čuju jedni druge.
Mislim da nam svima treba više takvog slušanja. Ne brzog i površnog, već onog gdje zaista čujemo što nam netko govori ili što nas pita. U takvom prostoru promjene ne dolaze izvana, dolaze iznutra. Kad ljudi osjete da ih netko stvarno sluša, kad ne moraju odmah reagirati ili nuditi mišljenje, često se dogodi preokret. Tišina postane korisna. Pitanja otvaraju nova razmišljanja i uvide koji možda nisu bili odmah vidljivi. I gotovo svaki put se dogodi taj Aha! trenutak. Tada znaš da je proces bio vrijedan i da je grupa pomogla osobi da do rješenja dođena svoj način i u svoje vrijeme.
Za koga je akcijsko učenje korisno?
Akcijsko učenje posebno je korisno za one koji ne žele još jednu PowerPoint prezentaciju ni gotove recepte, već traže način da uče dok rade unutar stvarnog konteksta i kroz stvarne izazove.
Najčešće je primjenjuju:
voditelji timova, HR stručnjaci, koordinatori i projektni menadžeri,
djelatnici i timovi unutar poduzeća, ustanova i javnih organizacija,
kulturne i obrazovne institucije koje žele jačati suradnju i razvijati otvorenu komunikaciju,
ali i mješovite grupe iz različitih organizacija koje dijele slične upravljačke izazove.
Grupa može biti sastavljena od članova iste organizacije, što je korisno za razvoj timske dinamike i međusobnog razumijevanja, ali može uključivati i sudionike iz različitih organizacija. Na primjer, ravnatelji različitih ustanova mogu kroz ovaj proces međusobno učiti i razvijati suradnju, a slično vrijedi i za predstavnike različitih firmi koje dijele slične upravljačke izazove.
Osim za rješavanje problema, koristi se i za testiranje ideja, razvoj inovacija ili projektnih prijedloga. Upravo u tome leži njezina snaga – u fleksibilnosti i praktičnosti, bez gubitka fokusa i dubine. Akcijsko učenje korisno je svima koji žele stvoriti kulturu otvorene komunikacije, zajedničkog promišljanja i konkretne akcije.
Moram priznati da sam u početku bila pomalo skeptična, no već po završetku 1. sesije, doživjela sam ovu metodu vrlo pozitivno. Ti si svojim pristupom i energijom učinila ovo iskustvo korisnim i poticajnim. Najveći izazov bio mi je suzdržati se od davanja vlastitog mišljenja i umjesto toga oblikovati pitanje koje će drugome pomoći da sam dođe do rješenja. Upravo u tome vidim veliku vrijednost ovog pristupa jer potiče aktivno slušanje i razvija vještinu postavljanja konstruktivnih pitanja. – polaznica M. G.
Koje promjene vidiš u organizacijama koje prolaze kroz proces?
Najčešća promjena koju sudionici primijete je da počnu slušati jedni druge na drugačiji način i to se događa već nakon prve sesije. Nema više brzih zaključaka, preskakanja ili automatskog “uskakanja” s rješenjem. Pojavljuje se prostor za razmišljanje.
Često se dogodi trenutak kad netko kaže: “Nikad me nitko to nije pitao na taj način.” Upravo takve rečenice otvaraju prostor za nove uvide, drugačije perspektive i promjene – ne deklarativne, već one koje se odmah počinju primjenjivati u svakodnevnom radu.
U timovima koji redovito prolaze kroz proces akcijskog učenja, s vremenom se razvija reflektivna praksa. Ljudi više ne donose odluke samo zato što “moraju”, nego zato što razumiju zašto nešto rade i kako to utječe na druge. To se ne događa kroz teoriju, već kroz iskustvo. Kroz osjećaj da te netko stvarno sluša. Kad tim to osjeti, promjene se događaju gotovo prirodno, u kulturi razgovora, u međusobnom povjerenju i osjećaju zajedničke odgovornosti.
Kakvi su ti planovi u narednim mjesecima?
U narednom razdoblju želim još više otvoriti ovu metodu prema organizacijama i lokalno i nacionalno. Planiram redovito provoditi akcijsko učenje, ne samo u prostorima organizacija, već i ovdje, u Porinu. Važno mi je da ljudi imaju mogućnost raditi izvan svojih ureda, u neutralnijem okruženju jer to često doprinosi drugačijem fokusu i otvorenosti.
Uz to, pripremam edukacije za one koji žele naučiti kako facilitirati ovaj proces, bilo unutar svojih timova, bilo kao samostalni facilitatori. Želim da metoda postane dostupna i praktična, ali i da ima ljude koji je mogu dalje razvijati u svojim okruženjima.
Imaš li savjet za organizacije koje tek počinju razmišljati o drugačijem učenju i radu?
Rekla bih – dajte si vremena. Ne morate imati gotovu strategiju da biste krenuli. Dovoljno je započeti razgovor. Ponekad je najveći korak samo zastati i poslušati, bez žurbe da odmah dođemo do rješenja.
U mnogim organizacijama već postoje znanja, ideje i kapaciteti, ali ih ne prepoznajemo jer nemamo prostora da ih čujemo. I to je ono gdje akcijsko učenje pomaže – ne donosi gotove odgovore, nego stvara uvjete da se oni sami pojave, iznutra.
Promjena ne dolazi izvana, ni s još jednim savjetom. Dolazi kad se stvori prostor povjerenja i znatiželje, u kojem zajedno možemo probati nešto drugačije.
Želite stvoriti prostor za promišljanje, slušanje i stvarnu promjenu u svom timu ili organizaciji? Razmislite o akcijskom učenju. Tanja će rado podijeliti svoje iskustvo i znanje s onima koji su spremni učiti drugačije.
Javite joj se i istražite mogućnosti suradnje, edukacije ili rada s grupom – bilo u vašem prostoru, bilo u neutralnom i poticajnom okruženju našeg inkubatora.
Želiš i ti svoju priču izgraditi uz podršku inkubatora?
